Albanska golgota

Uobičajen naziv za povlačenje srpske vojske preko Albanije i Crne Gore tokom Prvog svetskog rata je Albanska golgota (po Hristovom stradanju na brdu Golgota kod Jerusalima). Na ovaj potez komanda je bila primorana pod pritiskom velike austro-ugarske, nemačke i bugarske ofanzive, presecanja komunikacija i izostanka planiranog prodora saveznika iz Soluna.
Stanje srpske vojske bilo je izuzetno nepovoljno. Vladao je opšti zamor; slaba ishrana, nedostatak ratne opreme, a pristizala je zima. Ipak, vojno-političko vođstvo Srbije nije želelo da napusti rat na strani saveznika. Uzevši Niš i Skoplje, neprijateljske sile su ostvarile svoj strateški cilj i uspostavile kopnenu vezu sa Turskom. Pošto je pomoć saveznika, koju je srpska vojska očekivala, izostala, glavnokomandujući srpske vojske, vojvoda Radomir Putnik, izdao je svoje poslednje i najbolnije naređenje: pokret preko Albanije prema Jadranskom moru – u susret saveznicima.